nedjelja, 16.03.2008.
ZATVARA SE MOČVARA!!!!!!!!!!!!!!!!
Sjecam se kao jucer tog divnog petka.... Da.... Jedno od najljepsih doba u mom zivotu.... Prvi izlazak u klub, ali ne bilo kakv klub.... Nego u Mocvaru... Bio je to tribute to nightwish (jednu od mojih najdrazih metal grupa). Nisam mogla ostati dugo, ali moram priznati da sam se toliko odusevila Močvarom i ljudima tamo da sam si rekla da cu joj zauvijek ostati vjerna.... I tako prolazila vremena i ja i mocvara smo se druzile... 
regge partyi, dirty dancing, naravno najbolji od svih krematorij.... i mnogo toga drugog.... i sad vec diugo nisam otisla.... i onda.... kao grom me udari..... MOČVARA SE ZATVARA 11.5...... Toliku tugu jos nisam osjetila.... to nije samo klub, to su ljudi... uspomene.... divna doba..... sad su minula..... ovu subotu je zadnji dirty dancing na koji jednostavno moram otic.... no matter what....
Osjecam kao da gubim dio sebe....sve ce sad biti drugacije.... to je ipak močvara, jedno kultno mjesto... meni stvarno drago....
Zivot ide dalje..... ali.... bez jednog dijela... ali tu su uspomene da popune prazninu.... močvara volim te... 
i mislim da svi koji su bili tamo ce se slozit samnom.....
MOČVARA GOOODBYE....!!!!!!!!! 
Nadam se cudu ponovnog otvorenja i s tom nadom cu ici pa makar i do groba.... ali vjera u nju nece prestata...
Nikada!!!!
subota, 24.11.2007.
Sloboda
Želim podjelit s vama nešto što mi je već dugo želja. Kao što i vidite u naslovu govorim o slobodi. Ali ja ovdje ne mislim na slobodu u smislu da ne moram ići u školu ili raditi i cijeli dan i ljenčarit. Ne... Za mene nije to pojam slobode... Za mene je pojam slobode život u prirodi... Ne zagađivanje okoliša.. Pomaganje onima kojima treba pomoć (mnoge ugrožene vrste). Puno putovati... I to bez prijevoznog sredstva. Jednostavno uživati u slobodi.. Ne biti pod stresom.. Neke bi mi stvari možda i nedostajale, ali vjerujem da bi ih brzo zaboravila. Mnogi se groze činjenice da zapravo nemaju pravi dom, udobnost moderne tehnologije. Ali zar nas to sve ne otupljuje, uništava naš instinkt, a i dok sve to koristimo ubijamo prirodu i životinje/biljke koje u njoj žive, a bez kojih mi ne bi preživjeli? Meni je činjenica da bi konstantno imala divlje avanature, poneke opasne za život, ali uzbudljive.. Ja imam u mnogim stvarima jako različita mišljenja od drugih, a poneka su i zastrašujuća.. Imam osjećaj da bih više napravila kao osamljeni putnik, nego kao osoba ogorćena, a opet sretna zbog mnogo stvari. Bilo bi predivno svaki dan biti u čistom okruženju, bez smoga, uz čistu vodu, životinje u divljini, bez stresa i konstantne brige oko toga jer imam dovoljno love za račune i stvarčice po zadnjoj modi. To su male stvari. Spašavati one koji trebaju bit spašeni, biti slobodan.. Ja na to gledam kao na nešto što bi trebali prihvatit.. Ali ljudi se boje okruženja bez sigurnosti. Ljepše im je imati sve osigurano, i imati raspored. I ja sama radim rasporede da mi bude lakše,ali bih rađe da mogu sad biti negdje daleko, u prirodi, gledati mjesec i zvijezde koje ovdje u Zagrebu zbog jačine svijetla ni ne vidim... Da budem slobodna... To je nešto što oduvijek želim... Možda je to na neki način i želja da pobjegnem, jer puno puta moram samu sebe siliti da nastavim.. I stoga sam (što god drugi mislili) jaka ličnost. Jer ne odustajem.. I zato neću odustati da budem slobodna... Možda mi se jednom ukaže i prilika za to... Čekam taj dan.
Ovo sam podijelila s vama jer me zanima vaše iskreno mišljenje. Mnogi to smatraju privlačnim, ali ono što ja želim je da se zamislite u toj situaciji i razmislite možete li uistinu živjeti bez moderne udobnosti i tako i teže razgovarati s udaljenim prijateljima... Vjerujem da bi me mnogi smatrali okrutnom kad bih rekla da bi to mogla jer će misliti da mi nije stalo... Stalo mi je. Ali u mnogim teškim trenucima ljudi su me gledali čudno, mislili da izmišljam i ni su mi pomogli iako sam zapravo tražila pomoć... I zato želim biti slobodna... Da se riješim tog osjećaja ogorćenosti i da uživam u darovima majke prirode i da joj pomognem... Jer meni ne treba prokleti kompjuter da budem sretna ni televizor već sloboda... SLOBODA...
nedjelja, 14.10.2007.
Danas je in njiš neznati
Ljudska glupost je fascinantna. Jučer mi priča frendica kako je bila u piranhi… I znate kad vam se dogodi da se sudarite s nekim pa nikako da jedan krene na jednu a drugi na drugu stranu… Eh, moja frendica kaže toj curi da ce ona krenuti desno, a ona neka krene lijevo…. Tj. Svoje desno…. Cura ju je pol minute i duže blijedo gledala jer nije imala pojma kaj treba napravit sve dok joj se lampica nije upalila. Ljudi ne znaju vise ni di je lijevo i desno… Super mi je kad s ljudima mogu razgovarati o ozbiljnim stvarima iako volim se ja i zezati… Al znam ljude kojima je opća kultura na nuli i ispod nje i svaka ozbiljna tema njima je muka.. Oni sjede u kafićima, promatraju druge tračaju ih, brinu se o dečkima… al sto ce nam to pomoć u životu… bas niš.. i sto je najbolje takvi se ljudi provuku sam tak. A oni koji imaju visoku inteligenciju i uistinu puno znaju su uspješni znanstvenici, propali znanstvenici ili pijanci i drogeraši. Najviše je onog zadnjeg. Poznajem jednog vrlo inteligentnog i pametnog dečka koji umjesto škole radi. Nije završio gimnaziju, tj. nije htio. Da je htio mogao bi, ali rađe se napušavao i rađe je radio. I tako mnogi rade…. I što nam onda znanje koristi… Ništa više nije u znanju nego kolika ti je inteligencija kako bi se mogao snaći.. Naravno da znanje pomaže,ali najbitnije je snaći se… Samo oni lijepi i glupi ne trebaju ništa: samo pamet i da su dobre u krevetu (dobre jer se najčešće radi o ženama). Tako postignu sve.. Ali kad dođe do velike krize u svijetu do koje će doći zbog mnogo faktora (o tome drugi put)… Ti ljudi neće moći preživjeti.. Treba nam taj dan da dokažemo da je znanje super i znati snaći se još bitnije… Doći će i naš dan… Hoće, hoće….
četvrtak, 20.09.2007.
Hellloooooooooooooooo peeeeeeeeoplleeeeeeee!!!!!!!!!!!!!
Iako je tek 3. tjedan škole i iako mi je već pun kufer svega i iako me mogu pitati jer će mi mogućnost dogovaranja oformiti tek u četvrtak i iako nemogu van, nastojim zadržati dobru volju. Da ljudi ja sam dobre volje.... Barem dok ovo pišem.... Možda je to zbog ovog ponedeljka.. Moradoh ići u grad po knjigu za školu i onda sam za opuštanje kupila palačinku na cvjetnom i sjela na trg i samo sjedila, razmišljala i gledala ljude... iskreno lijep je to doživljaj. Može se uistinu svašta vidjeti. Da sam mogla, sjedila bi tamo cijeli dan.. Al da... i kući se moralo poći... Nema veze preživjet ću... Al u svakom slučaju bilo je to jedno lijepo iskustvo... Kad jednostavno sjedneš opustiš se i promatraš... Zadnji put mi je tako bilo 20.08 u pučišćima na Braču kada sam morala čekati da se moja soba isprazni i sjela sam na klupicu (bilo je oko 8) i jednostavno gledala kako se polako skupljaju ljudi.. Neki idu na posao, neki na plažu... Isto tak je u zg-u jedino kaj ne idu na plažu.. Svima to preporučam (sjedenje na trgu)... Da jedanput odete sami i raščistite svoje misli.. Meni je pomoglo možda bude i vama... U svakom slučaju nadam se da ste svi dobro.... Uskoro krećem u obilaske nadam se da lijepo i često pišete postove(za razliku od mene) inače će biti gadno 
.. pišemo se.... 
srijeda, 05.09.2007.
I`m back!!!!!! again...
Vau... Kako su uredili blog editore.... Svaka im cast.
No vratim se meni... da... Bila ja na bracu na seminaru iz flaute i moram priznati da je bilo odlicno.. Istinabog vecina su bili slovenci, al kaj ces... Al naucila sam nesto slovenskog i moram priznati da su bili bas super ekipa... Takoder upoznah preko frenda koji je sad zavrsio moju glabenu jednog tipa.. Dosta zgodan, 10 cm veci od mene... Da... i mislim si ja sad... Nesto cu ja sad napraviti.. Znam da se svidam liku.. I planiram ja i onda me naravno, a ko drugi zariba neg stara (dobro i ja samu sebe jer je bilo i moje krivice)... I sad do desetog mjeseca nesmijem van. Mozda si nade neku dotad... Ak nis drugo znam da cemo ostati dobri frendovi jer i njega zanima jako glazba i mnoge druge stvari koje zanimaju i mene.. Ali da vas ne zamaram time... Nadam se da ste svi dobro... Sretno onimakojima je u pon pocela skola... (katafakinstrofa)... Sretno i onima kojima ce faks uskoro poceti i onima koji rade... da.... nadam se da ste super jer ja jesam. Naucila sam vrijednu stvar ovo ljeto.. Proslost treba pokopati za sobom.. Uvijek ce me pratiti mnogi bolni trenuci i neke rane nikad nece zacijeliti, ali sam se naucila uztdignuti iznad toga... Bitno je prvo prestati plakatii napokon nesto napraviti.. Ak krene po zlu mozete se zaliti inace je to zaljenje uzalud.. Trust me znam iz iskustva.. Nadam se da sam nekima pmogla... Pisemo se uskoro! pozzzzzzzzdrav.....
utorak, 14.08.2007.
Poslije iški post
Moram priznati da mi je ovo ljeto bilo jedno od najboljih. Super ekipa, super provodi (istina bog na ižu nema klubova ni mjesta za ples, ali kad je ekipa dobra sve se može). Moram priznati da sam na neke stvari počela drugačije gledati. Bila sam uistinu sretna i kad bolje promotrite mi smo često sretni samo što na to ne obraćamo pažnju (ako to ne želimo). Sigurno da nitko nije uvijek sretan i to je sasvim normalno. Zato se onda bolje zabavljamo kada jesmo… Uvijek će tu biti nešto, ali pokoji dobar prijatelj ili ekipa uvijek će te oraspoložiti (ako im dopustiš)… U svakom slučaju meni je bilo super, a nadam se da je i vama… u nedjelju idem na 10 na Brač još i onda pakao (kako je to brzo prošlo). Ali nema veze… Neće me škola spriječiti da se zabavljam. A ne, ne… Ali neću još razmišljati o tome… Još je fijaka i ljudi uživajte u svakom trenutku (dok ste još mladi)! !
1. slika s lijeva na desno. Lemi, jere, ana(moja best frendica).
2.slika. pere (petar - profesionalni fotograf odlične silke)
3.slika hrvoje (iliti tenk), sara (anina frendica), spaki (opićeni čovjek, ali još uvijek držim titulu opićenije), ana i na kraju ja...
4. slika ja i jere
5.slika ja (u pozadini spaki)
četvrtak, 12.07.2007.
Pozdrav...
Pozdravljam vas... Idem na more i neću pisati do 16/17 8. Dotle ću se truditi da ne pokleknem pred izazovima mojih prioblema. Pokušat ću se opustiti. Lijepo se odmorite... Svaki dan ću razmišljati o vama. Zato jer su mi mnogi bili utjeha i zahvaljujem im na tome... Pišemo se za mjesec dana. Budite živi, zdravi NEDOSTAJAT ĆE TE MI!!!!!!!!!!!!!!!!!! šmrc.... 
P.S. Kad se vratim, Martina ti i ja idemo na cugu. Trebat će mi. 
subota, 07.07.2007.
Live earth i globalno zatopljenje
Super je kako se pjevači zalažu za borbu protiv globalnog zatopljenja, ali je to poprimilo velike razmjere, a posljedice su užasne. Odumiranje, mnogo vrsta, nagla promjena klime, nedostatak vode, pretopli planet… Možda i ne pretopli. Ako niste gledali film Dan poslije sutra preporučam ga, jer bi se nešto takvo moglo dogoditi. Prvo je prognoza bila za 400 god, a sada za 100 god. S obzirom da se velike ledene površine prebrzo otapaju uzrokuju poremećaj morskih struja koje bi mogle dovesti do toga da golfska struja više ne može doći do mediterana i zagrijavati europu te bi tako nastalo malo ledeno doba kakvo je bilo prije 10000 god. I to na cijeloj sjevernoj polutki. Većina velikih ledenjaka se u zadnjih 40 godina upola smanjila i njihova brzina topljenja je zabrinjavajuća jer oni opskrbljuju mnoga područja vodom. Arktika se smanjila, a na antarktici led se počinje sve ranije topit i sve kasnije ledit. Ljetno razdoblje je predugačko. Istina je da se klima mijenja, ali znanstvenike zabrinjava što se klima u zadnjih sto god prebrzo mijenja. Umjerena klima mogla bi postati tropska ili subtropska što već počinjemo polako osjećati. Ispuštamo previše ugljikovog dioksida u zrak i tako nastaje efekt staklenika koji je poguban. Na jednom dijelu se uništi ozon (i to iznad najvećih industrijskih područja), a s obzirom da putuje, rupe dođu do antarktike ili bilo gdje drugdje. Uništavaju se biljke, životinje, a ni mi ne možemo se tako brzo prilagoditi. Ali i mi možemo pomoći u sprječavanju zatopljenja recikliranjem, bacanjem smeća u koš, voženjem javnim prijevozom, paljenjem svijetla ondje gdje nam treba, a ne u cijeloj kući (kao moja mama kojoj je i usred dana mrak). Nažalost globalno zatopljenje se više ne može smanjiti samo spriječiti, a i to postaje na knap.
subota, 30.06.2007.
Istina
Istina je. Ljudi u svojem životu imaju samo jednog pravog ili niti jednog prijatelja. U mojem slučaju to bi bilo ono drugo. Ali zato sam u stalnoj, tihoj potražnji za osobom koja će me pokušati razumjeti i na koju ću se moći osloniti. Također tražim osobu kojoj ću ja biti rame za plakanje i kojoj ću moći pomagati. I tako tražim. Iako si govorim da ako tražim neću naći,ali ne mogu prestat. I tako sam u stalnoj tihoj potražnji. Tražim osobu koja će mi biti potpora jer nakon ovoliko godina pritisak je pretežak i teško svaki put nagovaram sebe da nastavim. Kažem si da trebam živjet za inat drugima. I uvijek se pokazujem jakom, nasmiješenom. Iako to nije tako. Zapravo sam slaba i sama. Ali se trudim svaki dan da nađem to svijetlo. Očajnički pokušavajući zadržati uspomene na one lijepe, ali rijetke trenutke sreće. I zato ću ponoviti onu rečenicu koja je famozna i mnogima ide na živce, ali svaki put iz iskustva vidimo da je istinita. Iskoristite svaki trenutak u svom životu. Sa svojim prijateljima, ma bilo s kim. A kad nađete pravog prijatelja, držite ga se. Ne puštajte ga. Zato postoje kompromisi tako da obadvije strane budu zadovoljene. Život uvijek ima uspona i padova (moj možda previše padova), ali ne dajte se. Ako ja mogu možete i vi. Pokušajte zaboraviti ono što vam se dogodilo, naučite iz pogreške (po mogućnosti tuđih) i krenite dalje. Iskustvo nas to iznova uči. Ovaj svijet je okrutan, ali ne dajte da vas pokori. Ja mu to ne dopuštam tako što se svaki dan budim i trudim da napravim najbolje iz tog dana. I makar se skrivam u mnogim stvarima i što mi baš nije lako s obzirom na sve što se događa oko mene, trudim se. I smatram da je to najbitnije u mom, ali i u svačijem, životu. Zato ako i nemate prijatelja (pravog) ne dajte se. Uvijek će se netko naći (ili je to samo moja pusta nada). I zato živite i prkosite životu.
Moram se zahvaliti smisaoživota42 što je ostavila onaj komentar jer me nadahnuo da se podsjetim da nije uvijek tako strašno (iako često) i da ne plačem za nekim tko mi zapravo nije ni bio (odnosno bile) pravi prijatelj.
utorak, 26.06.2007.
Bezosjećajnost i nada
Osjećaji... Nemaju smisla. Ta bol koju nanose isto nema smisla. Misliš da imaš prijatelje,a onda počinješ shvaćati da ti to nisu prijatelji. Da nekima ne pošaljem poruku vjerojatno bi me zaboravili. I javljam se ljudima što češće, ali ništa. Nikad se ne bi sjetili da i oni meni pošalju poruku. I tako iz dana u dan. Čekam na poruku. Onda ih ja pošaljem. Malo se dopisujem i opet sam sama. Slušam tuđe uspomene i žao mi je što ih i ja nisam proživjela. Ali nije da nisam mogla nego nisam ni znala da su vani. To samo kad me vide pa se sjete ili kad im ja pošaljem poruku. Nikad me se ne sjete. i zato je najbolje biti bezosjećajan. Ne osjećaš bol koja razdire. To je najblolje. Nakon sveg što sam proživjela bezosjećajnost je blago. Ali nemogu. I uvijek iznova me ljudi iskorištavaju. Maja, daj ono, maja ajd mi napravi ono.. I ja uvijek iznova. Nadajući se da će me počet cijenit radi usluga koje im napravim. Ali to je samo nada koja na moju žalost umire posljednja. I uvijek se nadam, al od toga nikad ništa ne bude. I iako znam da ovo zapravo nitko neće pročitati , možda se nadam da će na ovo naići netko tko bi mi mogao pomoći, jer nakon 13 godina (od kada se sjećam svog života) jednostavno nisam više sposobna da se izvlačim iz svoje boli sama. Treba mi potpora. jedino kaj to nitko ne razumije. I opet pišem samoj sebi. Samo na komp, nadajući se... I pokušavat ću bit bezosjećajna, makar znam da ona nada neću ugasnut i ona će uvijek biti tu. I znam da neću uspijet u nakani... Ali nada umire posljednja...
